Koji je Trumpov krajnji cilj u Iranu?

Više od dva desetljeća nakon američke invazije na Irak 2003., Sjedinjene Američke Države, zajedno s Izraelom, pokrenule su rat protiv Irana koji je sada ušao u svoj drugi tjedan, piše Al Jazeera.

No kako se raketni napadi na Iran pojačavaju, tako se množe i promjenjivi, a ponekad i proturječni stavovi koje američki predsjednik Donald Trump iznosi o tome što Sjedinjene Države zapravo žele postići — što dovodi do ključnog pitanja: koji je konačni cilj Washingtona?

Američke snage pogodile su gotovo 2.000 ciljeva u Iranu otkako je rat započeo, eliminirajući nekoliko visokih iranskih dužnosnika, uključujući tadašnjeg vrhovnog vođu zemlje Alija Hamneija u Teheranu. Naknadni napadi ciljali su nuklearna postrojenja, civilna područja i ključnu infrastrukturu poput rafinerija nafte i postrojenja za desalinizaciju vode.

Iran je uzvratio lansiranjem stotina projektila i tisuća dronova prema Izraelu i susjednim državama Perzijskog zaljeva. Teheran tvrdi da su napadi bili usmjereni na vojne baze koje koristi SAD, kao i na energetsku infrastrukturu, američka veleposlanstva i civilna područja.

Do sada su američki i izraelski napadi ubili više od 1.200 Iranaca, uključujući više od 160 djece koja su poginula kada je bombardirana škola. Poginulo je i sedam američkih vojnika. Ipak, analitičari tvrde da Trump i njegova administracija nikada nisu jasno objasnili kako žele da ovaj rat završi.

U nastavku analiziramo neke od stavova koje je Trump iznio tijekom deset dana rata, kako su se oni razvijali i koliko su takvi scenariji realni.

Promjena režima — izazivanjem kolapsa iranskog establišmenta

Napadi 28. veljače započeli su ubojstvom Hamneija, koji je 37 godina bio vrhovni vođa Irana, a prethodno je služio i kao predsjednik države.

Iako Trumpova administracija nikada izravno nije upotrijebila izraz „promjena režima“, stručnjaci smatraju da njezini potezi sugeriraju pokušaj da se postojeći iranski sustav vlasti uruši.

„Cilj napada bio je trenutačna kapitulacija režima i narodni ustanak“, rekao je Mustafa Hyder Sayed, izvršni direktor Pakistan-China Instituta.

Muhanad Seloom, docent međunarodne politike i sigurnosti na Doha Institute for Graduate Studies, rekao je da je Trumpov pristup očito bio vođen „neizrečenom pretpostavkom“.

Ta je pretpostavka bila da će „uklanjanje glave i dovoljno velikog dijela tijela uzrokovati kolaps sustava ili ga toliko oslabiti da ono što nakon toga nastane neće moći obnoviti iransku poziciju prije rata“, rekao je Seloom za Al Jazeeru.

U stvarnosti, iako je ubijeno mnogo visokih vojnih zapovjednika i političkih lidera, osim Hamneija za sada nema jasnih znakova dubokih pukotina u institucijama Islamske Republike. U nedjelju je Iran objavio da je novi vrhovni vođa 56-godišnji Mojtaba Hamnei, sin ubijenog vođe.

„Mislim da je to bila pogrešna procjena Trumpa, jer nisu očekivali niti razumjeli da Iran ima otpornost i sposobnost voditi dugotrajan rat“, rekao je Sayed.

Dogovor s IRGC-om i iranskim diplomatima

Od trenutka kada je pokrenuta operacija „Epic Fury“, Trumpova retorika oscilira između pokušaja sklapanja sporazuma i potpunog uništenja Irana.

U početku je pozvao pripadnike Iranske revolucionarne garde (IRGC) da polože oružje i predaju se u zamjenu za imunitet. Kasnije je pozvao iranske diplomate da promijene stranu.

No upravo IRGC predvodi iransku protuofenzivu protiv SAD-a i Izraela te koordinira napade na druge države Zaljeva. Iranski diplomati su u javnom pismu odbili Trumpovu ponudu i poručili da ostaju odani Islamskoj Republici.

„IRGC je upravo obećao potpunu poslušnost novom vrhovnom vođi“, rekao je Seloom. „Trump ih je označio terorističkom organizacijom. Nijedna strana trenutno nema političkog prostora za takav razgovor dok bombardiranje traje.“

Uništenje iranskih vojnih kapaciteta

Trump i njegov tim također često govore o uništavanju iranskih vojnih sposobnosti — balističkih projektila, tvornica koje ih proizvode i iranske mornarice — kao ključnom cilju rata.

Američki i izraelski napadi pogodili su iranske pomorske kapacitete, uključujući ratni brod kod obale Šri Lanke, kao i raketnu infrastrukturu. Obje zemlje tvrde da sada kontroliraju iranski zračni prostor. No Seloom upozorava da vojna sila sama po sebi ne može stvoriti politički ishod koji Washington možda želi.

„Vojni instrument korišten je daleko više nego što strateški cilj može postići. SAD može uništiti iransku vojnu opremu, ali ne može iz zraka stvoriti političku alternativu“, rekao je.

„Preuzmite svoju vladu“ — ali neka Trump odluči tko će je voditi

Nakon zračnih napada 28. veljače koji su pokrenuli rat, Trump je rekao:

„Velikom narodu Irana poručujem da je sat slobode blizu. Kada završimo, preuzmite svoju vladu. Bit će vaša.“

Kasnije je Trump rekao da bi radije vidio nekoga iz Irana na čelu poslijeratne vlasti, čime je smanjio izglede Reze Pahlavija, sina bivšeg šaha Irana, koji živi u SAD-u i dugo želi povratak na vlast.

No Trump je također izjavio da ne prihvaća Mojtabu Hamneija kao novog vođu te je zahtijevao da ima izravnu riječ u izboru vodstva Irana. Dana 6. ožujka na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio je poruku:

„Neće biti nikakvog sporazuma s Iranom osim BEZUVJETNE PREDAJE!“ Dodao je da nakon predaje režima moraju biti izabrani „VELIKI I PRIHVATLJIVI vođa(i)“.

Odgovor Teherana na promjenjive zahtjeve Washingtona bio je dosljedan: nema predaje, nema pregovora pod bombardiranjem i nema vanjski nametnutog vodstva. Prema mišljenju stručnjaka, izbor Mojtabe Hamneija za novog vrhovnog vođu predstavlja izravan odgovor na američke ambicije.

Seloom smatra da njegovo imenovanje pokazuje kako je IRGC dodatno učvrstio svoju ulogu kao stvarnog centra moći u Iranu.

„Za američke ciljeve to je vrlo nezgodno. Washington je želio da nasljeđivanje vlasti izazove unutarnji raskol. Umjesto toga, proizvelo je efekt okupljanja“, rekao je.

„Trump je Mojtabu nazvao ‘neprihvatljivim’, a iranski establišment ga je izabrao upravo zato što ga je neprijatelj odbacio. Ako je cilj bio promjena režima, ovo imenovanje pokazuje da je ona već propala u političkom smislu.“

Kurdska invazija — ili ipak ne

Jedna od opcija o kojoj je Trumpova administracija razmišljala uključuje kurdske snage koje bi napale iransku vojsku i pokrenule širi ustanak protiv režima. SAD održava odnose s kurdskim skupinama u Iraku i ima vojnu prisutnost blizu Erbila. Međutim, slanje kurdskih boraca u Iran bilo bi mnogo složenije, upozoravaju analitičari.

Iako su kurdski čelnici potvrdili da je Trump s njima vodio razgovore, stručnjaci upozoravaju da bi takav potez mogao izazvati šire regionalne napetosti.

„Iranske kurdske oružane skupine nemaju sposobnosti, jedinstvo ni logistiku za nešto što bi nalikovalo invaziji“, rekao je Seloom.

„Svaka ozbiljna kurdska mobilizacija duboko bi uznemirila Tursku, stvarajući drugu krizu koju SAD ne treba dok upravlja prvom.“

Kopnena invazija

Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči rekao je da je Iran spreman i na mogućnost američke kopnene invazije. Trump i njegova administracija nisu isključili slanje kopnenih trupa.

No Kamran Bokhari iz New Lines Institute for Strategy and Policy smatra da bi takav potez bio politički vrlo težak za Trumpa. Trump je pobijedio na antiratnoj platformi, a sjećanje na ratove u Iraku i Afganistanu i dalje snažno utječe na američku politiku.

„Kopnene trupe su najmanje vjerojatna opcija s obzirom na predsjednikove političke interese i iskustva iz Iraka i Afganistana“, rekao je.

Koji su ciljevi Izraela?

Izrael već dugo smatra Iran svojim najvećim neprijateljem. No Mahjoob Zweiri, direktor Centra za studije Zaljeva na Katarskom sveučilištu, smatra da Izrael ovaj rat vidi kao dio šire strategije preoblikovanja regije nakon napada Hamasa 7. listopada 2023.

„Ono što Izrael planira u suštini je koristiti 7. listopada kao izgovor za ono što nazivaju preoblikovanjem Bliskog istoka, baš kao što su Sjedinjene Države učinile nakon 11. rujna“, rekao je.

„Izrael želi eliminirati, marginalizirati i poraziti svakog potencijalnog aktera koji ga može izazvati, uključujući Iran.“

Koji je realan kraj rata za SAD?

Usprkos svim različitim ciljevima koje su Trump i njegov tim iznijeli, Andreas Krieg, profesor sigurnosnih studija na King’s Collegeu u Londonu, smatra da je najrealniji scenarij prisilni politički sporazum, a ne kopneni rat.

„Washington bi i dalje mogao biti otvoren za dogovor s nekim elementima režima, uključujući aktere povezane s IRGC-om, ako bi bili spremni zaštititi državu uz određene ustupke oko projektila, nuklearnih ograničenja i regionalne politike — dovoljno da Trump može proglasiti pobjedu“, rekao je.

Sayed smatra da bi upravo Trumpov pragmatizam na kraju mogao odrediti ishod.

„Trump je prilično pragmatičan. Želio bi postići sporazum, proglasiti da je SAD ostvario svoje ciljeve i završiti rat“, rekao je.

„Može redefinirati pobjedu, reći da je Hamnei ubijen, da su oružane snage uništene i time završiti rat. Kopnena invazija značila bi politički poraz u SAD-u i gubitak na izborima za Kongres.“